Marko Rakić
Nažalost, da vas odmah razočaram, iznimno je teško doći do točnog podatka, ali vjerojatnije je da nećete doći do prave informacije ako je prije vas kilometražu namjestio pravi maher. Ili još gore, ako ju je godinama namještao. Kako je to moguće?
Praksa vraćanja prijeđenih kilometara nažalost je vrlo česta pojava na našim prostorima, a razlog je samo jedan – veća zarada. Prodavači ne razmišljaju o posljedicama i nije ih briga u kakve će potencijalne probleme uvaliti budućeg vlasnika, a za to kod nas još uvijek ne postoji pravi sustav kažnjavanja.
Postoji više načina vraćanja kilometraže, a najviše u praksi je ona koju je najlakše razotkriti – vraćanje odjednom. Dakle. odradite s autom 300 tisuća kilometara, odlučite ga udomiti nekoj auto kući u daljnju prodaju i oni skinu polovicu, pa onda prodaju vozilo s uvijek primamljivih 150 tisuća km. Varanje ovog tipa možete razotkriti putem ispisa s tehničkog pregleda gdje se vidi koliko je auto ima kilometara svake godine na redovnom pregledu. Ukoliko je auto iz inozemstva, možete provjeru obaviti preko Carverticala, iako tamo nije zagarantirano da ćete pronaći problem zbog kojeg sumnjate na auto.
Drugi način skidanja kilometara je mnogo teže vidljiv, a to je da vlasnik skida određeni broj kilometara prije svakog tehničkog pregleda i pazi da prije tog ne ide na servis u ovlašteni gdje bilježe koliko piše na satu. Ovaj način mogao bi se razotkriti spajanjem na dijagnostiku gdje se vidi da je stalno nešto prčkano u sekciji gdje se nalazi bilježenje kilometara. No, ako je profesionalac to odradio čisto, odnosno izbrisao tragove da je nešto rađeno, onda ćete stvarno teško uhvatiti trag i trebalo bi uposliti vrhunskog znalca koji bi razotkrio svako priključivanje na računalo vozila.
Zato se kaže da je kupovanje rabljenog vozila uvijek maćak u vreći. Ali kad znamo da se i proizvođači bave svim i svačim, možete li biti sigurni da dobivate novi auto iz salona?
Morate biti registrirani i logirani za komentiranje.
Registracija traje 15 sekundi, a pomaže nam da portal zadržimo civiliziranim i kvalitetnim. Hvala.
…po starom sustavu se koristila bušilica, znam tvrtku koja je nudila vozila u najam preko neke rentacar tvrtke (budget ili sl.) i koja je sama vraćala tjedno kilometražu da manje plati najam rentacar tvrtci a od digitalizacije je vjerojatno nešto teže jer moraš poznavati nekog tko zna barem djelomično što radi, međutim opet ako nema povijesti automobila (računi, papiri) postaje teško znati jel nešto istina ili nije…na mom postojećem automobilu postoji besplatan softver za diganostiku kojom mogu između ostalog i kilometre provjeriti a pošto sam ga uveo relativno novog (2,5g) podaci u ovlaštenom servisu su se poklapali oglašenim…no i osobno znam puno primjera gdje nije bilo tako…iako mi nije išlo na štetu (nije mi trebalo) recimo firma koja je prodala auto je propala niti 8mj nakon što sam ga kupio tako da mi je i ‘garancija’ otpala koju po eu zakonu imamo svi pravo…
To kad firma propadne, a koja je na temelju nečega nudila garanciju, mora preuzeti osiguranje ili auto kuća, jer je taj prodavač morao s nekim sklopiti ugovor.
…jest na papiru, u praksi dostižno ali uz puno prepreka…kažem nije mi tebalo, auto je bio pod tvorničkom još itd itd, no opet postoje ‘muke ježeve’ koje sam vidio i čuo…šteta jer uvozimo mahom stare aute i islužene na temelju (nije pravilo ali dosta često) ‘to je švabo’ ili sl…
Ionako se moraš za sve sam izborit 🙂
Kod nas puno švaba, a barem pola islužena groblja koja vlasnici ne održavaju. Najgori primjer koji sam u životu vidio bio je Golf 6 sa 180 000km, a ustvari je prešao 980 000. Dakle švercer je skinuo sitnih 800 000.
Šampion 👏💪🤣😂
Najviše za što sam ja čuo je bilo na jednom Benzovom kombiju, Sprinter čini mi se.
Bilo je skinuto je pola miliona km, sa 800000 na 300000.
Kolega koji je radio na tom slučaju nije mogao vjerovati, provjerio je sve živo i nije bio fail, stvarno je prešao 980 000km. Kad mi je sve to pokazao ja sam se krstio pola dana 😀
Što se tiče kombija, tu se redovito masno skidaju kilometraže, a ti strojevi uz redovito održavanje samo idu i idu, nisu zahtjevni.
Da, to sam i htio poentirati.
Motori i ostala mehanika u kombijima je ionako predviđena za drndanje preko milion, kao od šale.
I opet mi je tih 500000 zvučalo puno previše.
Ali ovaj slučaj s pomenutim Golfom je nenadjebiv. 🙂
Dok sam bio na praksi u srednjoj školi je bio jedan Ford Transit, tad možda star 10 godina, imao je 700 tisuća, ali je limarijski potpuno propao i više nije bio u voznom stanju. Taj slučaj da mehanički dio nadživi lim nije rijedak kod transportnih auta i to ponajviše iz dva razloga, a to su slabo pocinčavanje karoserije i općenito slabo održavanje i pranje vanjštine vozila.
Ja san se odma proslavija na prvon autu…srića ga nisan puno platija pa nije bija velik žal.
Jel bilo puno vraćeno ili podnošljivo?
Ma kakvi, vraćeno je više nego šta je pisalo na tabli…dalje ne triban govorit.