Marko Rakić
Nakon modela visoke klase čiji je predstavnik bio Diplomat, Opel se okrenuo vozilima klase ispod, što predstavlja E segment, odnosno viša srednja klasa. Na političku foru je i novajlija dobio ime, pa smo nakon Diplomata dobili Opel Senator, jedan od najpoznatijih modela njemačke marke. Nastao je na temelju Omege, a ustvari predstavlja luksuznu verziju Omege s kvalitetnijim materijalima i boljom motorizacijom.
Nakon što je Opel odlučio ukinuti seriju KAD (Kapitan, Admiral i Diplomat), 1978. krenula je proizvodnja manjeg, ali velikim masama dostupnijeg modela. Senator je rađen zajedno s modelom Rekord, s kojim je djelio platformu (btw. Rekord E prodan je u 1.4 milijuna primjeraka, što ga čini jednim od najprodavanijih Opela ikada), ali ne i motorizaciju. U ponudi su se mogla pronaći četiri motora, bazni dvolitreni četverocilindraš te tri šestaka, redom zapremine 2500, 2800 i 3000 kubnih centimetara. Prva generacija nije bila po ničemu posebna, ali je bio zaokružen paket po dobroj cijeni što je tada igralo ulogu.
Opel je malo snažnije zaigrao s drugom generacijom, tj. Senatorom B (Opel u nazivlje stavlja slova, za razliku od većine proizvođača gdje se vrte brojke). Predstavljen 1987., dvije godine nakon sjajnog Mercedes E klase W124, ali u istoj godini kao sportski nastrojen BMW serije 5 E34. Senator se smjestio negdje između ta dva modela, bio je uistinu dobar kompromis i ta tri automobila činila su sam vrh ponude više srednje klase.
Senator B imao je i vrlo dobru motorizaciju – izbačen je četverocilindarski agregat, pa je već početni model (2.5 litreni šestak sa 140KS) bio sasvim dovoljan i u svoje vrijeme vrlo ekonomičan, uzevši u obzir da su to i dalje bili motori s dva ventila po cilindru. Postojale su još 2.6 i 3.0 verzije, no i dalje skromne snage u odnosu na konkurenciju. Nedugo nakon predstavljanja, Opel je predstavio (dvije godine nakon izlaska Senatora B) potpuno novi 3.0 redni šestak s četiri ventila po cilindru (hvalili se oznakom 3.0 24V) koji je bio druga pjesma. Mnogo responzivniji s nešto preko 200KS, ubrzanjem do 100km/h ispod 8 sekundi te znatno manjom potrošnjom od prethodnog 3.0i C30NE. Najsnažniji u ponudi došao je još kasnije, u proljeće 1990., kada je firma Irmscher proizvela 4.0 šestak sa snagom od 272KS, što je Senatora učinilo vrlo potentim vozilom, ali što je bilo još bitnije, bržim od BMW-a 535i. Bavarci su odgovorili za dvije godine s 4.0 V8 motorom od 286KS, koji je dvije godine uzastopno dobio nagradu za najbolji motor godine.
Osim po vrlo dobroj motorizaciji, Senator B odlikovala je bogata serijska oprema te širok asortiman dodataka. Imao je neke vrlo skupe doplate, čak je predvodio klasu u nekim stvarima. Postojala je doplata za LCD ekran s mnoštvom informacija umjesto klasičnih brzinomjera, uvedena je CD verzija modela koja je sadržavala elektroničku kontrolu amortizera, grijanje sjedala na stražnjoj klupi, elektronički servo kao na BMW seriji 7 i još zaista puno toga što se nije toliko očekivalo od Senatora, pogotovo gledajući prvu generaciju. Za bolje upoznavanje s ovim sjajnim autom, pogledajte video
Nažalost, 1993. došlo je do odluke da se neće nastaviti s proizvodnjom Senatora, već da će tu ulogu nadomijestiti Omega. Ne može se reći da je 70 tisuća prodanih primjeraka ovog klasika bio promašaj, no u Opelu su očekivali mnogo više, jer su smatrali da je druga generacija bila ravnopravan konkurent Mercedesu i BMW-u. U 15 godina prodaje Opel Senator svakako je ostavio velik trag i dobrano upregnuo glavne konkurente da naprave sjajne automobile koji su danas traženi klasici.
Morate biti registrirani i logirani za komentiranje.
Registracija traje 15 sekundi, a pomaže nam da portal zadržimo civiliziranim i kvalitetnim. Hvala.
U lipom mi je sjećanju ovaj auto, dida ga je ima i nahvalija ga je ka niti jedan koji je ima.
Navoza san se u njemu ka dite, pantin ga po udobnosti i mistu u kabini jer je baš bija prostran.
Koje je godište bio taj Senator? I koji motor ako znaš?
To je bija s početka proizvodnje al ne znan točno godinu. Možda 1981. ili 1982. Bija je motor sa 6 cilindara to ti jedino znan, neman pojma ni koliko konja ni kubika je ima.
Šestak, koji god da je bio, prava je mjera za Senatora, ali i općenito za aute više klase. Svakako, palac gore za djeda 🙂
…jako rijetka ptica na mom otoku u 80-tima, mislim da sam ga jednom, možda dvaput vidio uživo…svemirski brod izgledom vani, unutra malo dosadno ali izvana spektakularan…upravo sam taj 3.0 v6 24 smatrao perjanicom, eto za 4,0 prvi put čujem…
I ja prvi put čujem za 4.0 i ustvari za to da je Senator tad bio najbrža limuzina koja nije imala neku posebnu oznaku, kao recimo M5 ili slično.