Prekrasan dan je osvanuo i naravno da se odmah bacam na posao, pogotovo zato jer je u tijeku mjesec veljača i dan kratko traje, a da bih adekvatno sredio interijer, treba mi snažnije dnevno svjetlo. Fotografije prljavog auta sam već bio priložio, te gadosti neću ponavljati osim što će biti par fotki prije/poslije. Dakle, u interijeru je sve izmiješano i malo toga je serijski u njemu – crna kožna sjedišta naknadno su dodana te nažalost nisu u zavidnom stanju. Tepisi na vratima su srećom svi u dobrom stanju te niti jedan nije odlijepljen. Gepek je priča za sebe – sam tepison bio je izuzetno prljav, ispod njega je bilo pur pjene, a za rezervnu gumu je stajala čelična felga s neodgovarajućom gumom. Ukratko – katastrofa.
Krećem prvo od tepisona – s obzirom da je u autu bilo po 3 ili 4 sloja gumenih i tapeciranih podloški ispred svakog sjedala, morao sam ih sve ukloniti i vidjeti koji najbolje odgovaraju. Srećom, ispred prednjih sjedišta su tapecirunzi na dnu bili originalni pa sam njih ostavio, dok sam ostale bacio jer se nije znalo koji je u gorem stanju. Nakon toga je krenulo usisavanje, koje je trajalo nekakvih 40 minuta, a u međuvremenu sam ispraznio spremnik koji se inače napuni kad usisate kuću nekih 5 ili 6 puta. Možda je bolje ne spominjati što sam sve usisao.
Nakon toga je krenulo pranje raznim kemikalijama kako bi se skinula tvrdokorna prljavština koja se godinama uzgajala na praktičnim mjestima. RIbanje ispiranje, ribanje ispiranje i tako dok ne izađe mrlja. Ostalo mi je u pamćenju da sam vozačeva vrata 7 puta ribao da bi se koliko toliko sredilo to grozno stanje. S obzirom da koža nikad nije njegovana, bilo je vrlo teško nešto izvući, no barem je bilo ugodnije sjediti na njima s obzirom da je prvi dojam sjedenja bio kao da je u pitanju nekakav loši skaj. Sve ovo trajalo je puna dva dana, no rezultati su bili zadovoljavajući i napokon sam mogao s guštom sjesti u interijer ovog bezvremenskog klasika. Dvodnevna agonija napokon se završila, auto sam pospremio u garažu na mirovanje, bio je potreban predah od svih provedenih akcija. Nekoliko fotografija prije/poslije:
Završivši napokon ovaj dio, uzimam 10-ak dana stanke kako bi se primio posla koji je bio na čekanju zbog moje nove “sreće”. Ipak, i taj je period zanimljiv, budući da se planiraju promjene na autu, traže se dijelovi po internetu te se savjetuješ s kolegama koji su u sličnim problemima što sve napraviti. Odlučio sam da je pod obavezno zamijeniti felge, budući da ove nisu serijske, niti je odgovarajući promjer niti su ispravne gume na njemu. Najviše su mi se svidjele style 5 felge, koje inače radi BBS. Serijska dimenzija za E32 je 15″, a gume standardne su bile 225/60r15, rjeđe 205/65r15. Ja sam se svakako odlučio na soluciju širih guma, što zbog izgleda, što zbog veće udobnosti. Nakon toga se bacam u potragu za dijelovima koji su mi potrebni za normalan rad motora i njegovo održavanje, a to su oba fleksi crijeva na usisu zraka, filter ulja, filter goriva te motorno ulje 15W40.
Povratak u garažu nije donio osmijeh na lice – stara benzinjara jedva je upalila, nakon 4 pokušaja jedva je spojio. Akumulator je bio nov, dakle do toga nije. Umjesto na promjenu felgi, otišao sam do mehaničara vidjeti što je problem s automobilom. Vrlo brzo je vješti majstor otkrio da su problem pumpa goriva i lambda sonda, što objašnjava vrlo teško paljenje. Također, napomenuo je da je ispušni sustav pred raspadom te da treba ozbiljniji zahvat. Ja sam mislio kako ima prekrasan sportski zvuk, a ustvari je ispuh imao više rupa negoli sir Ementaler.
Nakon novih spoznaja okrećem se onom pozitivnijem i što će svakako vratiti identitet ovoj uspavanoj ljepotici – originalne felge i nove gume. Odlazim po naručene gume, a koje je u ovoj dimenziji vrlo teško pronaći od nekog kvalitetnijeg proizvođača. Odlučujem se za Maxxis sportske gume, budući da ih je većina bila “eko” predznaka, što uglavnom govori da je to guma napravljena da dugo traje, ali da ima lošije performanse, pogotovo prianjanje na mokrom.
Ovakvog sam ga ostavio kod vulkanizera, a kakav je ispao, vidjet ćete za dva dana 🙂
Morate biti registrirani i logirani za komentiranje.
Registracija traje 15 sekundi, a pomaže nam da portal zadržimo civiliziranim i kvalitetnim. Hvala.
Ko će sad čekati dva dana… a još tek kad dođu sočniji detalji i druga vozila 😀
Brzo prođu ta dva dana, pogotovo dok treba smisliti kako uglazbiti cijeli tekst 🙂
…samo naprijed…što bi se reklo ‘ I tata bi sine’… 🙂
..svaki od ovih legendi je vrijedno i važno vratiti na cestu…takvih auta više nema i što je najgore neće ih ni biti….
Kako je to dobar film 😀
Slažem se, vrlo ih je malo na cestama, a još manje u dobrom stanju. E32 iskreno ne znam kad sam zadnji put negdje vidio u pokretu.