BMW serija 7 E32 4.dio – ili gospodski ili nikako

Evo ga, napokon da liči na ono što bi trebao biti. Ovo je fotografirano s jedno 100 metara udaljenosti, baš mi se svidio pa sam zumirao koliko se moglo, tek toliko da se ne raspadne fotka. Sve izgleda kao da je proteklo u najboljem redu….

Ali, ne razumijem zašto bi nešto moralo proći bez problema kad može s jedno 5 komplikacija. Nakon upućivanja vulkanizera što treba napraviti, probali smo staviti jednu felgu da vidimo odgovara li centralna rupa (trebala bi jer su kupljene style 5 felge koje su skinute s E32). Naravno da ne odgovara, premala je i ne može nasjesti. Uz to, klasična priča za stare neodržavane BMW-e bila je i ovdje prisutna – distanceri na stražnjoj osovini te prstenovi za centralnu rupu na svim felgama. Pravac kod tokara, kaže mi da dođem sutra ujutro po felge. Dolazim po dogovoru, čovjek mi govori da je sve sredio i da je centralna rupa u originalu bila točno tog promjera, ali da je netko nadodavao na nju kako bi mogla stati na auto gdje se prije koristila. Vraćam se kod vulkanizera da završimo posao i nakon sat vremena dolazim na jedan prelijep prizor – E32 na svojim originalnim felgama.

Vožnja je sada nešto potpuno drugo – udobnije, stabilnije, jednostavno cijeli osjećaj vožnje se promijenio. Ipak, još je nešto falilo jer je preko neravnina znao lupnuti, pa sam to zapisao kao dio za pogledati kad budem išao kod majstora za auspuh. Vidjevši auto na dizalici, mogao sam početi pisati do Božića – raspali distanceri i selen blokovi, metalne letve od kojih se rade gromobrani držali su spremnik goriva, auspuh je propao na više mjesta, a srednji lonac bio je u potpunosti raspadnut, falio je nosač auspuha, hrđe na svakom kraju auta – divno. Dogovaram s čovjekom “operaciju” auspuha, a naručujem ostale dijelove koje je bilo krucijalno promijeniti. Stanje prije servisa bilo je sljedeće:

Dok je došao moj termin za izmjenu gotovo cijelog ispušnog sustava, odveo sam auto kod mehaničara na promjenu distancera i selen blokova, budući da je očito to bilo uzrok lupanja na rupe. Nakon promjene skoro još više oduševljenja nego kad sam stavio nove šire gume, a prethodni vlasnik je promijenio opruge i amortizere (marke Kayaba) pa sam taj dio sad nekako kompletirao. Bilo mi je to nekako srcu drago, da se barem jedan dio ovog auta sredio kako treba, a ubrzo će tu biti gotov i sljedeći, auspuh koji je imao vrlo sportsku notu, no ne iz pravih razloga. Prošlo je nekih 5 dana, auto nisam taknuo jer od posla nisam mogao, no sada sam morao jer je slijedio rad na auspuhu. Momci su to ekspresno napravili te sam već poslijepodne otišao po auto da bih ponovno doživio oduševljenje. Zvuk ispuha sada je bio gotovo nečujan, točno kako i priliči limuzini visoke klase, a to mi je na neki način i bilo drago, jer je sportsko brujanje ipak naporno nakon nekog vremena. Ovo je bio zvuk vjerojatno blizu onome kakav je bio kad je izašao iz tvornice, vremenu kad je bio namijenjen nekim direktorima i slično. Ili gospodski ili nikako.

Ostalo je još upristojiti motorni prostor te se pozabaviti s nekim detaljima u interijeru. S obzirom da su originalni tepisi ipak bili poprilično raspadnuti s donje strane, nije imalo smisla ih ostaviti jer se gumeni rub raspadao i lijepio po tapecirungu. Odlučio sam naručiti platnene tepihe po mjeri te su bili iznenađujuće brzo gotovi. Nisu bili mekani kao originalni, no nisu bili ni loši, neka sredina rekao bih. Bilo je u opciji samo crni tepih, no čak se sve to solidno uklopilo, barem je izgledalo urednije ako ništa drugo.

Kao što se vidi na fotografiji iznad, nema više one obloge volana, a kožu sam oprao te namazao više puta s kondicionerom. Ustvari, generalno stanje je bilo poprilično dobro i nije bio izlizan na puno mjesta. Obruč je relativno tanak, no opet ugodno za vožnju, tako da se vratilo još malo tog starog osjećaja u vožnji. Ono što je sada ostalo ustvari je glavno pitanje hoće li ovaj auto ostati kod mene ili ne – radovi na limariji. Lako je za ono što se vidi izvana, ali što će biti kad se skinu branici i sve lajsne? Za odgovor na to pitanje ponovno čekamo dva dana 🙂

Marko Rakić

Pulsmedia autor

131 članaka Više o autoru