Marko Rakić
S obzirom na abnormalne cijene goriva, ne čudi što ljudi pokušavaju voziti što je god moguće štedljivije, a nekima su troškovi nesnošljivi te traže drugačije načine kako se prevesti do željenog mjesta. Ipak, pokušaji štednje goriva razlikuju se kod svakog pojednica, ali da bi se postigle značajnije uštede, treba kompletno promijeniti tehniku vožnje.
Ključne stvari za uštedu goriva su predviđanje prometnog toka i događaja (naravno, koliko je to moguće) te izuzetna koncentriranost na vožnju. Najviše mjesta za štednju ima na otvorenoj cesti jer ne zasutavljate vozilo često, ali i u gradu se mogu postići određene uštede. Prvo bih napisao par riječi o tome kako uštediti na otvorenoj cesti, a zatim ću obraditi i gradsku vožnju.
Na otvorenoj cesti nema čestih stajanja i kretanja, stoga je vožnja kontinuirana, a time se troši najmanje goriva, pogotovo prosječnim brzinama od 60 do nekih 80 ili 90 km/h, ovisi kakvu vožnju preferirate i koliko preko ograničenja idete. Štedljiva vožnja otvorenom cestom ustvari može biti vrlo ugodna – ovdje ne mislim na vucaranje po cesti gdje smetate drugim sudionicima u prometu, već na glatku vožnju bez naglih pokreta volanom i snažnog stiskanja papučice gasa ili kočnice. Poanta je da održavate sličnu brzinu koliko vam to dopuštaju uvjeti na cesti i ograničenja, a kad morate kočiti ili ubrzati, napravite to laganim stiskanjem papučica.
Nema potrebe da naglo kočite pred zavoj, dajete puno gasa na izlasku iz zavoja, već planirajte vožnju te otpustite gas prije zavoja, uđite s dovoljnom brzinom kako na izlazu iz zavoja ne budete spori i nastavite dalje laganim pritiskom na gas. Također, možete iskoristiti nizbrdice kako biste bez ili s vrlo malo glasa prošli tu dionicu. Ako imate uzbrdicu, možete prije nje povećati brzinu te daljnjim laganim držanjem gasa proći taj dio bez prevelike potrošnje goriva. Usvajanjem ovakvog načina vožnje ćete i sami stvarati svoje tehnike te uvidjeti da vožnja može biti zabavna i štedljiva.
Što se tiče gradske vožnje, tu je najveći izazov kako što manje stajati u mjestu te, ako nije velika gužva, izbjegavati stati, već probati kontinuirano voziti, pa makar to bilo 10 ili 20 km/h. Primjerice, ako na semaforu koji je ispred vas 100 ili 200 metara vidite da svijetli crveno, otpustite gas i minimalno kočite. Zaista nema smisla držati gas do nekih 30 ili 40 metara prije semafora i onda naglo zakočiti. Kod pješačkog prijelaza, ne zadržavajte se još nekoliko sekundi nakon što je pješak prošao vaše vozilo. Krenite nakon prolaska pješaka te sebi uštedite vrijeme i koju kap goriva 🙂
Kružni tokovi zamišljeni su kao protočnik prometa, no to nekada ne funkcionira, a krivci su vozači. Pogledajte kružni tok barem 5 ili 6 sekundi prije nego uđete u njega te cijelo vrijeme pratite situaciju, pa ako je prilika za ubaciti se, to i napravite. Opet kažem, naglo kočenje pred kružni tok i tek onda gledanje ima li koga ne poboljšava protočnost prometa, a niti vam štedi gorivo. S druge strane, nemojte se bojati ubaciti u kružni tok. Znate i sami kad ste u kružnom koliko vam vremena treba za proći ga, stoga pratite situaciju u prometu i nemojte raditi gužve bez razloga. Ako ste nesigurni, uđite u kružni napravite nekoliko krugova, steknite dojam kako biste mogli napraviti bolju procjenu. A u kružnom se nećete izgubiti.
Nadam se da su ovi savjeti od pomoći, a ako imate još poneki, slobodno napišite u komentarima.
Komentiraj
Morate biti registrirani i logirani za komentiranje.
Registracija traje 15 sekundi, a pomaže nam da portal zadržimo civiliziranim i kvalitetnim. Hvala.