Tužno prvomajsko poslijepodne

1.5.1994., Imola, Italija. Minute dijele od starta 3. utrke sezone Formule 1. Iako se očekuje velika borba između mladog Michaela Schumachera u Benettonu i trostrukog svjetskog prvaka Ayrtona Senne, atmosfera je bila daleko od sjajne. Osjeća se težina u zraku, strah i mučnina, unatoč lijepom, sunčanom danu. Taj osjećaj težine i nelagode osjećaju ponajviše vozači, pa čak i Ayrton Senna izgleda zabrinuto, što nije čest i lijep slučaj. Razlog takve atmosfere neugode je smrt Rolanda Ratzenbergera samo dan prije, u kvalifikacijama, u zavoju Villeneuve. Spoznaja da se zbog puknuća prednjeg krila Austrijanac zabio u zid i tako skončao svoj život unijela je strah u kosti svakom vozaču tog vikenda jer uz već nekoliko strašnih incidenata tijekom sezone, ovaj svježi je odnio život jednom od njih. Ta iznenadna i strašna smrt Rolanda Ratzenbergera nikog nije ostavila ravnodušnim, pa čak ni Ayrtona Sennu koji nije izašao na stazu tog dana nakon pogibije Austrijanca te se rasplakao i kolabirao u Williamsovoj garaži. Na dan utrke je s Gerhardom Bergerom i Michaelom Schumacherom osnovao Grand Prix Drivers Association koja će se baviti pravima i unapređenju sigurnosti vozača. Inače, nakon što su napustili medicinski centar, Sid Watkins je predložio Senni da u potpunosti napusti sport, da se ne natječe sutra, nego da ode s njim na pecanje, na što se Senna zahvalio i rekao da se ne može prestati utrkivati te se uputio u Williamsovu garažu. Da ga je barem poslušao…

14:00, startala je utrka i odmah još jedan strašan sudar. JJ Lehtu se ugasio bolid te se velikom brzinom Pedro Lamy u Lotusu zabio u stražnji kraj Benettona JJ Lehto. Silina udarca je bila toliko velika da su se dijelovi bolida razletjeli po zraku, a posljedica toga su osam lakše ozlijeđenih gledatelja i policajac, a da nije bilo zaštitne ograde na tribinama, vjerojatno bi posljedice bile još gore. Ubrzo nakon, na stazu izlazi Safety Car i to Opel Vectra Turbo 4×4. Iako na papiru 204 konjske snage, 280 Nm okretnog momenta i maksimalna brzina od 245 km/h ne zvuči loše za automobil toga doba, automobil jednostavno nije bio sposoban da bi bio Safety Car, budući da je bio prespor za tadašnje bolide, a i upravljivost mu je bila slaba jer je ipak to na kraju obiteljska i poslovna limuzina te u konačnici su se kočnice preopteretile. Posljedica toga je bio drastičan pad temperature guma na bolidima, a o sporosti Safety Cara govori da ga Ayrton Senna nekoliko puta dostigao i gestikulirao vozaču Safety Cara Maxu Angelelliju da ubrza. Na kraju 5. kruga Safety Car napokon napušta stazu i utrka se nastavila. Vodstvo utrke je držao Ayrton Senna ispred Michaela Schumachera sve do početka 7. kruga i prilasku zavoju Tamburello…

U 7. krugu utrke, u zavoju Tamburello, Ayrton Senna pri brzini od 309 km/h produžuje ravno prema betonskom zidu u zavoju Tamburello te se pri brzini od 211 km/h zabija u betonski zid. Razlog zašto je Senna produžio prema zidu je napuklo rame upravljača. I sam Schumacher je primijetio da je Senna prošao zavoj dosta usko i da mu se bolid poprilično tresao na neravninama. Sudar je bio strašan i Senna je ostao nepomičan u bolidu te nije davao znakove života. Nakon deset sekundi glava mu se pomakla ulijevo te se ponovno vratila u svoj prvotni položaj, davajući nekakvu nadu da će se Senna izvući. Nažalost, bilo je daleko od toga. Prilikom udara u zid, prednji desni kotač ga je pogodio u glavu te mu je nanio smrtonosnu frakturu lubanje. Isto tako su ga komad ovjesa pričvršćen za kotač i nazubljeni komadić ovjesa pogodili u kacigu, odnosno probili vizir i nanijeli teške ozljede lubanje i malo iznad njegovog desnog oka. Svaka od te tri ozljede je smrtonosna bila za Ayrtona. Prvi do bolida su došli redari u samoj blizini sudara, no nisu smjeli ništa učiniti dok nije došao medicinski tim, koji se vrlo brzo pojavio, a sama utrka je zaustavljena minutu i 9 sekundi nakon sudara. Liječnici su se odmah bacili na posao. Velika količina krvi na njegovoj glavi i oko nje sugerirala je teške ozljede glave te su liječnici odmah izveli traheotomiju kako bi mu se osigurao neometan protok zraka. Sid Watkins je također normalizirao krvotok, zamijenio dio izgubljene krvi te imobilizirao cervikalno područje. Ubrzo je stavljen na nosila, stavljen u helikopter te je helikopter odletio u medicinski centar Maggiore u Bologni. Sid Watkins je poslije rekao:”Kad smo ga polegli na tlo, kratko je uzdahnuo te, iako nisam religiozan, osjetio sam kako njegova duša napušta njegovo tijelo”

Tijekom tog postupka došlo je do bizarnog incidenta. Eric Comas je tijekom Safety Cara otišao u boks kako bi popravio vibracije uzrokovane kontaktom u 1. krugu. No šokantno i bizarno, na stazu izlazi nakon što je proglašena crvena zastava i dok je helikopter bio prizemljen na stazi te je samo pukom srećom izbjegnuta veća tragedija. Oko toga incidenta kruže dvije teorije, a prva govori da je Comas bio svjestan što se Senni dogodilo te je htio pomoći Senni i tako mu vratiti uslugu , budući da mu je Senna spasio život dvije godine prije na Spa Francorchampsu. Druga i realnija teorija je da je došlo do problema u komunikaciji između tima i vozača te da je Comas greškom izašao. Comas je ubrzo nakon odustao iz utrke, a iako se kao razlog navode problemi s vibracijama, razlog je zapravo Comasova odluka da ne nastupi na drugom restartu jer je vidio kako liječnici pokušavaju održati Sennu na životu, što mu je bilo previše mučna scena da bi nastavio utrku. Iako ne toliko bitno, utrka je ponovno nastavljena i pobjednik te utrke je bio Michael Schumacher ispred Nicole Larinija u Ferrariju, kojem je to bio prvi podij i uopće prvi bodovi u F1 karijeri te Mike Hakkinen u McLarenu. Slavlja i prosipanja šampanjca nije bilo zbog smrti Rolanda Ratzenbergera dan prije, a i sami vozači su nakon utrke saznali što se događa s Ayrtonom Sennom.

15:00, helikopter slijeće ispred bolnice te je Senna odmah stavljen na intenzivnu njegu. U 15:10 njegovo srce je prestalo kucati, no doktori su ga uspjeli vratiti u život, nakon čega je stavljen u induciranu komu. U međuvremenu Ayrtonov brat Leonardo je ponašao svećenika koji je bio spreman dati Ayrtonu posljednju pomast, što je učinjeno u 18:15, a glavna liječnica te bolnice Maria Teresa Fiandri je odjurila iz kuće i otišla u bolnicu kada je na TV prijenosu sa sinovima vidjela što se dogodilo s Ayrtonom te je došla u isto vrijeme u bolnicu kao i helikopter. U intervjuu 20 godina kasnije otkrila je da je jedan od razloga velikog gubitka krvi bio i puknuće sljepoočne arterije te da je osim glave, tijelo bilo neozlijeđeno. U 18:37 njegovo je srce ponovno prestalo kucati, ali ovaj put je odlučeno da ga se neće oživljavati i Ayrton Senna je preminuo u 18:37, a glavna liječnica bolnice doktorica Fiandri je tu vijest objavila u 19:00 po lokalnom vremenu, iako je po kasnijem obdukcijskom nalazu kao vrijeme smrti navedeno 14:17 te da je poginuo na mjestu. Ayrtona nema više, omiljeni Brazilac i idol ljudi širom svijeta napustio je ovaj svijet. Vrijeme kao da je stalo, ljudi još ne mogu procesuirati tu informaciju i činjenicu da on više nije tu. Koliko je ta smrt tužna govori činjenica da su poslije upravo u njegovom bolidu pronašli austrijsku zastavu kojom je htio odati počast Rolandu Ratzenbergeru.

Brazilska je vlada odlučila proglasiti trodnevnu žalost te je njegov sprovod bio odrađen s najvišim počastima. Iako se tijela i lijesovi pokojnika prevoze u teretnom prostoru zrakoplova, kod Ayrtona je bilo drugačije te se njegov lijes prekriven brazilskom zastavom nalazio u putničkom prostoru, u kojem su bili njegova obitelj i najbliži prijatelji. Na Ayrtonovom sprovodu se 3 milijuna ljudi nalazilo na ulicama Sao Paula kako bi se oprostili od njega, a od toga pola milijuna duž trase kojom je išla kolona s Ayrtonovim tijelom. Kolona s Ayrtonovim tijelom se vozila 32 kilometra od zračne luke Sao Paulo sve do gradske sudnice u kojoj je 200 000 ljudi došlo dati posljednje zbogom nacionalnom heroju. Kolonu su činili 17 motocikala i vatrogasno vozilo na kojem se nalazilo njegovo tijelo, a 2 500 policajaca se brinulo da kolona neometano prođe. Njegov lijes su nosili Alain Prost, Rubens Barrichello, Damon Hill, Gerhard Berger, Emerson, Wilson i Christian Fittipaldi, Hans Stuck, Johnny Herbert i još mnogi drugi, a sprovodu su također prisustvovali i mnoga druga velika imena F1, kao što su Jackie Stewart, Ron Dennis i Frank Williams. Tijekom pokopa, 21 top je opucao te je nebom proletjelo 7 vojnih aviona brazilskog ratnog zrakoplovstva u dijamantnoj formaciji. Na nadgrobnom spomeniku je ispisan citat:”Nada pode me separar do amor de Deus.”, u prijevodu:”Ništa me ne može odvojiti od Božje Ljubavi.”

Sennin nadgrobni spomenik, Morio

Iznenadne smrti velikih osoba pogode nas, iako ih ne znamo, jer su toliko utjecale na nas i društvo u cjelini, a i činjenica da ih svaki dan gledamo u novinama, na televiziji, internetu i društvenim mrežama samo dodatno pojačava taj dojam bliskosti. Ayrton Senna nije iznimka u svemu tome, ali ipak se po nečemu ističe od većine zvijezda i zvjezdica. Prva stvar je svakako njegova sposobnost vožnje u kišnim uvjetima, ali i jedna već spomenuta stvar – spašavanje života Ericu Comasu na treningu za VN Belgije 1992. godine. Naime, Eric Comas se žestoko sudario u barijere u zavoju Blanchimont te od siline udarca ostao bez svijesti. Razlog zašto je Ayrton Senna ključan u toj priči je činjenica da je primijetio kako je motor Comasovog bolida ostao na najvećim okretajima, što je moglo izazvati veliki požar, te je zaustavio svoj bolid, nekako uspio ugasiti motor Comasovog bolida te manijakalnim mahanjem upozoriti ostale vozače na stazi da uspore. Za taj čin Comas je rekao da mu je spasio život te da je Senni zahvalan na tome. Naravno da ima tu još stvari koje bi rekao za Sennu za koje smatram da su dijelom njegove veličine, ali ove dvije su najbitnije, pogotovo ova o spašavanju života i požrtvovnosti koju je Senna pokazao iako nije trebao. Eh da ga je barem netko tog prvomajskog poslijepodneva mogao spasiti…

Obrigado Senna!

Napisao Ante Maras
Hvala!

Auto Puls

Pulsmedia autor

1 članaka Više o autoru