Marko Rakić
Posao stoljeća, kako su tada govorili u Jugi, bio je izvoz Yuga u SAD krajem 80-ih godina prošlog stoljeća. Iako je na ovim prostorima uživao veliku popularnost, na kontinentu preko mora se baš i nije proslavio, bio je više puta izrugan, pa iako je bio vrlo jeftin (oko 4 tisuće dolara), Ameri ga ipak nisu prisvojili. “Kupite Yugo, ne traje dugo” nije baš pomoglo pri prodaji, ali je to više bilo zbog toga što vlasnici nisu održavali tako jeftin automobil, pa je bilo mnogo kvarova i mehaničkih problema.
Oko 140 tisuća prodanih primjeraka tijekom “karijere” u Americi uopće nije loše, no planove je poremetio Hyundai sa svojim modelom Pony, koji se pokazao izdržljivijim na loše ili nepostojeće održavanje te je bio kvalitetnije sklopljen automobil.
Morate biti registrirani i logirani za komentiranje.
Registracija traje 15 sekundi, a pomaže nam da portal zadržimo civiliziranim i kvalitetnim. Hvala.
Ljudi kod nas uglavnom nisu znali za bolje, ali ako ćemo bit iskreni, sve su to bili loši auti. Kupovali su se samo zato jer su bili jeftini, ustvari narod nije ima para za bolje
Ovo zadnje je definitivno najveći razlog. Znalo se i za Golfa, Peugoeta 504, i naravno za BMW i Mercedes, koje su vozili malobrojni. Danas je, pak, malo drugačija slika – voze se premiumi, ali se nema para za održavanje pa se škrtari na svemu, vozi se na lošim kineskim gumama itd.
….navodno je yugo A bio dost dobro složen, no pony je bio neusporedivo bolji proizvod i to je jedan od glavnih razloga potopa…da ne govorim da je amerima mali auto sve ispod 5m bilo tada…
Pony je ajde bio i primjetno veći, Yugo je zaista premalen auto u odnosu na ono što su navikli voziti.
Za američko tržište je slagan najbolji Yugo zato da pokažu da i Zastava more napravit dobar auto.