BMW serija 7 E32 1.dio – spoznaja o jeftinim autima

Početak je rujna 2000. godine. Ljetna popodnevna žega. Napokon imamo klimu doma pa se da živjeti. Razmišljam o jednoj stvari – jutros dok smo se susjed Karlo i ja vraćali iz škole, primijetio sam da je otvorena jedna garaža koja je uglavnom bila zatvorena. U njoj sam ugledao nešto meni tada posebno – crni BMW kakav se rijetko viđao na ulicama. Petica E34 u punom sjaju, uglancan, što bi se reklo “ko boca”. Bio je kao ovaj s fotografije ispod.

Zašto sam napisao BMW kakav se rijetko viđao na ulicama? Poznato je, makar među zaljubljenicima u aute, da ljudi u Dalmaciji (čast izuzecima) ne posvećuju neku pažnju automobilima, pa to uglavnom izgleda neuredno, traljavo i takvi auti nikad ne privlače toliko pažnje kao dobri uglancani primjerci. Bilo je petica E34, no nisam nikad vidio tako očuvan primjerak.

Potrefilo se tako da smo u kratko vrijeme više puta naišli na otvorenu garažu te doznali od čovjeka da je pomorac i da je rijetko kući, što objašnjava zašto smo često viđali zatvorenu garažu. U pitanju je bio redni šestak, benzinac naravno, uz svu hrpu opreme za koju nisam ni znao da postoji. Dovoljno je reći da smo u obitelji tada imali Renault 4 GTL i Ford Orion, auti neusporedivi s peticom.

Proučavajući automobile kroz cijelo školsko doba shvatio sam da postoji i model iznad ovog, a to je sedmica kodne oznake E32. Taj mi se auto još više svidio i s godinama je došla želja da se nabavi jedan takav primjerak (fotografija iznad). I od te želje je prošlo puno godina, no kraj 2021. nešto je iznjedrio. Dok sam na njuškalo oglasniku tražio auto za prijatelja, naišao sam na crni E32 u benzinskoj 735i varijanti. Tražena cijena bila je 4500 eura, dakle “zgoditak”. Jeftin auto, ja ću ga srediti za neki manji iznos i ubacujem se u tu avanturu, ne znajući tada u što se upuštam.

U telefonskom razgovoru saznajem da je u auto uloženo dosta, ali da ima ulaganja u limariju, kao i da postoji nekakav problem s kardanom koji se lako rješava. Ne znajući tada puno o mehanici i načinu funkcioniranja pojedinih stvari, prihvatio sam tu cijelu priču, dogovorili smo se za 4000 eura i odveo sam sedmicu ravno u garažu. Ono što je vlasnik rekao, da je uloženo dosta novca, djelomično je točno, ali potrošiti 2000 eura na limuzinu visoke klase nije neka para. Naime, najbolje limuzine u lošem stanju sposobne su pojesti po nekoliko tisuća eura samo kako bi ih se sredilo u mehaničkom smislu, ostalo da ne govorim. Limarija, a kasnije ušminkavanje originalnim ili kvalitetnim dijelovima da bi auto bio što bliže tvorničkom stanju, e to zahtjeva ozbiljne financijske akrobacije.

Eh sad, kakav je stvarno bio ovaj auto? Prilažem fotografiju u kojoj se vidi koliko je auto bio čist unutra i koliko je pažnje dobivao. Za nove “sočne” detalje se čitamo za dva dana 🙂

Marko Rakić

Pulsmedia autor

131 članaka Više o autoru