Marko Rakić
Tijekom 70-ih, 80-ih i dijelom 90-ih godina prošlog stoljeća Opel je slovio za najboljeg njemačkog proizvođača luksuznih automobila nakon Mercedesa i BMW-a. Tu reputaciju Opel je stekao još mnogo prije s modelima Kapitan i Admiral, a onda je 1964. predstavio KAD (Kapitan, Admiral i novi Diplomat) – projekt znan pod big three od Opela, odnosno najbolje od kompanije iz Russelsheima na Majni. Bio je to nastavak proizvodnje automobila visoke klase kojim su parirali Mercedesu, a nakratko i nadmašili model koji je bio na odmaku, no godinu kasnije stiže W108 i Mercedes ponovno okreće stvari u svoju korist. Kompletnija motorizacija i bolji automatski mjenjači ponovno su napravili razliku, a i po pitanju luksuza je W108 bio korak više od Diplomata.
Prednost Diplomata, kao i svih ostalih modela u Opelovoj ponudi, bila je dobra cijena. Diplomat nije nudio puno manje od S klase W108, no zato je koštao znatno manje. Motorizacija se sastojala od dva redna šestaka te dva V8 mala bloka od Chevroleta (prvotno je išao 4.6, a nekoliko godina kasnije razvijen je 5.4). Problem tog motora bio je automatski mjenjač sa samo dvije brzine, pa je Diplomat bio pomalo spor unatoč sasvim solidnom broju konjskih snaga (190 te snažnija verzija 230) za to vrijeme. Baš u to vrijeme izlaska S klase Opel je izbacio Diplomat Coupe i to u vrlo ograničenoj seriji od samo 347 komada, pa je tako iznimno cijenjen, ali i skup na tržištu rabljenih vozila.
1969. došao je kraj proizvodnje prve generacije te je na scenu nastupio Diplomat B. Najveće novosti bili su ojačana šasija uz bolji aero koeficijent, nezavisni ovjes na stražnjoj osovini i automatski mjenjač s tri brzine. Paleta motora ponovno je bila redni šestak i V8, s tim da se u ponudi našao i ručni mjenjač s četiri brzine, dok su automatici bili raziličiti, budući da je onaj na snažnijem motoru morao podnijeti veći okretni moment.
1973. Opel je ponudio verziju s produženim međuosovinskim razmakom, sve kako bi što bolje konkurirali Mercedesu, koji je bio poprilično van domašaja s novopredstavljenim W116. Nažalost, prodajni rezultati novog modela nastavili su pad interesa za ovim modelom, pa je Opel 1977. odlučio ugasiti program visoke klase (F segment) te se okrenuti pristupačnijem modelu koji bi mogao postići bolje rezultate. Iz te priče nastao je Opel Senator, junak kojeg ćemo vidjeti u idućem nastavku.
Morate biti registrirani i logirani za komentiranje.
Registracija traje 15 sekundi, a pomaže nam da portal zadržimo civiliziranim i kvalitetnim. Hvala.
…ovo je bilo prije mog doba a koliko rijetko je bilo za vidjeti nekog w116 ovog mislim da nikad nisam vidio uživo…mala opaska samo za sve proizvođače luksuznih auta, ljudima koji imaju para nije problem platiti kvalitetu pa i dvaput više…
…citat iz filma ‘Contact’ s Jodie Foster : why spend billions on one (onaj kotač s kojim je putovala u svemir, budućnost, prošlost, ne sjećam se točno radnje) when you can build two, three times more expensive!!!
Davno doba zaista, ali meni vrlo zanimljiv model.
Što se tiče te izreke, imaš onaj dio ljudi koji bi htjeli takav auto, ali im taman fali nešto para. Mislim da je Opel ciljao na takve kupce i to je očito funkcioniralo do nekog doba.
Opel se pretvorija u ništa.
Zanima me članak o Senatoru, dida ga je vozija i kako on kaže “najbolji auto koji je ikad ima”.
Članak će ići danas. Koje je godište bio Senator? A ili B verzija?